Pojmovnik

Revizorsko uvjeravanje može biti razumno (u razumnoj mjeri) ili ograničeno. U zavisnosti od revizije i potreba korisnika, uvjeravanje se može iskazivati na dva načina:

⦁ Kroz mišljenja i zaključke koji eksplicitno izražavaju nivo uvjeravanja. (Ovo se odnosi na sve angažmane s potvrdom i određene angažmane sa direktnim izvještavanjem.)

⦁ Kroz druge oblike.

Uvjeravanje u razumnoj mjeri (u kontekstu angažovanja na uvjeravanju uključujući angažovanja na reviziji i kontrolu kvaliteta) predstavlja visok ali ne i apsolutan nivo uvjeravanja. U revizorskom mišljenju u odjeljku “Odgovornost revizora za reviziju finansijskih izvještaja” se između ostalog navodi sljedeće: “Naš cilj je da steknemo razumno uvjeravanje o tome da finansijski izvještaji, kao cjelina, ne sadrže materijalno značajne pogrešne iskaze uzrokovane prevarom ili greškom, kao i da sačinimo i objavimo revizijski izvještaj, koji sadrži naše mišljenje. Razumno uvjeravanje predstavlja visok nivo uvjeravanja, ali nije garancija da će revizija, koja je izvršena u skladu sa ISSAI standardima revizije uvijek otkriti materijalno značajne pogrešne iskaze kada oni postoje.”.

Kada se revizor uzdržava od izražavanja mišljenja zbog nemogućnosti da prikupi dovoljno adekvatnih revizijskih dokaza tada se:

a) jasno navodi da revizor ne iznosi mišljenje o finansijskim izvještajima;

b) navodi da zbog značaja pitanja opisanih u pasusu “Osnov za uzdržavanje od izražavanja mišljenja” revizor nije bio u mogućnosti da prikupi dovoljno adekvatnih revizijskih dokaza da obezbijedi osnov za revizijsko mišljenje i

c) mijenja izjavu koja se zahtijeva standardom ISA 700 u kojoj stoji da je izvršena revizija finansijskih izvještaja, tako da stoji da je revizor angažovan na reviziji finansijskih izvještaja.

Za širi uvid pogledati: Mišljenje revizora i Modifikovano mišljenje.

Primjena postupaka finansijske revizije na manje od 100% stavki koje čine klasu transakcija ili salda računa, na takav način da postoji vjerovatnoća da svaka stavka bude odabrana, u cilju obezbjeđivanja osnove za donošenje zaključaka o cjelokupnoj populaciji iz koje je uzorak.

Uzorkovanje se u reviziji učinka primjenjuje šire zbog same prirode tog revizijskog angažmana, tako da je uzorkom moguće definisati subjekte kod kojih će se provoditi revizija (iz populacije istovrsnih subjekata na određenu temu, npr. opština), zatim uzorak pojedinih vrsta aktivnosti, procesa i procedura, dijelova ili komponenti (na osnovu unaprijed utvrđenih kriterijuma, a u vezi s ciljem revizije), pa sve, na primjer, do odabira uzorka korisnika usluga kojima će se poslati anketni upitnik. Tako se kao kriterijumi za izbor uzorka u reviziji učinka mogu koristiti: administrativno-teritorijalni raspored, stepen razvijenosti lokalnih jedinica, broj korisnika usluga, broj pruženih usluga, broj poreskih obveznika, veličina budžeta, učešće određenih dijelova u ukupnoj strukturi i sl.

Revizor će koristiti različite tehnike prikupljanja dokaza, u zavisnosti od prirode procesa ili transakcija koji se revidiraju, kao i od nivoa pouzdanosti, a to mogu biti:

⦁ Računske kontrole (ponovno računanje ili provjera tačnosti);

⦁ Inspekcija (fizički dokazi i provjere dokumenata);

⦁ Konfirmacije;

⦁ Analitički postupci;

⦁ Posmatranje,

⦁ Upiti (intervjui, ankete).

Praćenje više transakcija kroz sistem finansijskog izvještavanja.

Primjena revizijskih postupaka na neke ili sve stavke u populaciji.

Revizijski postupak osmišljen za procjenu operativne efikasnosti kontrola u sprječavanju ili otkrivanju i ispravljanju materijalno pogrešnih iskaza na nivou tvrdnje.

Vidjeti: Detaljna testiranja (klasa transakcija, salda računa i objelodanjivanja)

Transakcije u okviru kojih jedan subjekt/entitet prima sredstva ili usluge ili izmiruje obaveze davanjem približno jednake vrijednosti (prvenstveno u obliku gotovine, robe, usluga ili korišćenja sredstava) direktno drugom subjektu/entitetu.

Transakcije koje nisu transakcije razmjene su karakteristične za javni sektor, jer u takvim transakcijama subjekt/entitet ili prima vrijednost od drugog entiteta bez direktnog davanja približno jednake vrijednosti u razmjenu, ili daje vrijednost drugom entitetu bez direktnog primanja približno jednake vrijednosti. Primjer transakcija koje nisu transakcije razmjene su porezi, doprinosi i druga poreska davanja.

Trougao odgovornosti u kontekstu revizije javnog sektora, obuhvata revizore (odnosno VRI) kojima je putem zakonskog mandata povjerena funkcija parlamentarnog nadzora, sve revidirane subjekte, predstavnike izvršne vlasti kao odgovornu stranu i parlament (zakonodavnu vlast) kao predstavnika građana kao krajnjih korisnika revizorskih izvještaja. Ovaj trougao “revizor – odgovorna strana – parlament” i sve njihove međusobne veze (parlament putem zakona i budžeta daje ovlašćenja i odgovornosti izvršnoj vlasti, uz mandat reviziji koja ima ovlašćenja i odgovornosti da provodi zakonski definisanu reviziju; i izvršna vlast i VRI izvještavaju parlament koji je na osnovu tih izvještaja ima ovlašćenja i odgovornost da preduzima odgovarajuće mjere) predstavlja tzv. trougao odgovornosti