A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž
Pronađeno: 293
Strana 10 од 30

Revizijski izvještaj

Pojam koji označava različite tipove izvještaja uključujući izvještaj o reviziji, pregledu, uvjeravanju ili srodnim uslugama, kao i izvještaje za različite vrste revizije (Detaljnije pod: Vrste revizije u javnom sektoru) i različite oblike revizijskih angažmana (Detaljnije pod: Revizijski angažman).

Rezervisanje

Obaveza sa neizvjesnim rokom dospijeća i iznosom.

Rezultati revizije

Finansijska revizija rezultira revizorskim mišljenjem, koje može biti: pozitivno (bez kvalifikacija) ili modifikovano (negativno, sa rezervom ili uzdržavajuće).

U reviziji učinka se u poglavlju o nalazima predstavljaju najvažniji nalazi koji proizilaze iz analize prikupljenih revizijskih dokaza. Nalazi utemeljeni na dovoljnim, relevantnim i pouzdanim revizijskim dokazima daju jasne i nedvosmislene odgovore na postavljena revizijska pitanja. Nalazi predstavljaju izraženu vezi između ciljeva revizije, revizijskih pitanja, zaključaka i preporuka. Nalazi se pišu i prezentuju u skladu sa postavljenim revizijskim pitanjima, hronološkiu odnosu na revidirani proces (planiranje, implementacija, kontrola, izvještavanje), u skladu sa ulogama, nadležnostima i odgovornostima pojedinih nivoa vlasti ili institucija u okviru njih. Nalazi se prezentuju objektivno, korektno, nepristrasno bez vlastitih mišljenja i komentara revizora.

Revizijska pitanja

Revizijska pitanja su tipična za reviziju učinka koja po principima istraživačkog rada tražeći odgovore na glavno i pojedinačna revizorska pitanja dolazi do zaključaka. Tema i cilj revizije određuju osnovno revizorsko pitanje. Prilikom osmišljavanja glavnog revizorskog pitanja, potrebno je imati u vidu da odgovor na njega zapravo treba da daje sliku cjelokupne obavljene revizije. Drugim riječima, sav posao koji će revizija uraditi, potrebno je da vuče korijen iz ovog glavnog revizijskog pitanja. Stoga je njegova definicija vrlo kompleksna i može da zahtijeva određene izmjene i prilagođavanja u toku revizije. Više revizijskih ciljeva može se uokviriti kao sveobuhvatno glavno revizorsko pitanje koje se može podijeliti u preciznija podpitanja. Odgovaranjem na pojedinačna revizorska pitanja i podpitanja odgovara se na glavno revizorsko pitanje. Obično se za svaki dio predviđenog mehanizma ili procesa koji je predmet revizije može odrediti po jedno revizorsko pitanje, i to na način da se obuhvate sve perspektive posmatranja predmeta revizije.

Rizik angažovanja na uvjeravanju

Rizik da će revizor donijeti neprikladan zaključak kada je došlo do materijalno pogrešnog iskazivanja informacija o predmetu uvjeravanja. (Pogledati: Angažovanje na uvjeravanju i Revizijski rizik.)

Rizik korišćenja uzorka (rizik uzorkovanja)

Mogućnost da zaključak revizora zasnovan na uzorku može biti različit od zaključka do koga bi se došlo da je ukupna populacija bila predmet istih postupaka revizije. Rizik uzorkovanja može dovesti do dvije vrste pogrešnih zaključaka:

a) da su kontrole efektivnije nego što jesu (u slučaju testiranja kontrola) ili da materijalno pogrešni iskazi ne postoje kada u stvari postoje (u slučaju suštinskog testiranja). Ovaj tip pogrešnog zaključka utiče na efektivnost revizije i veća je vjerovatnoća da će dovesti do neodgovarajućeg revizijskog mišljenja.

b) da su kontrole manje efektivne (kada se testiraju kontrole) ili da materijalno pogrešan iskaz postoji kada u stvari ne postoji (u slučaju suštinskog testiranja stavki). Ovaj tip pogrešnog zaključka utiče na efektivnost revizije, tako što za posljedicu ima dodatni rad revizora.

Rizik nekorišćenja uzorka

Rizik da će revizor donijeti pogrešan zaključak iz bilo kog razloga koji nije u vezi sa rizikom uzorkovanja.

Rizik neotkrivanja ili rizik detekcije

Vidjeti: Detekcioni rizik.

Rizik od materijalno (značajnog) pogrešnog iskaza

Rizik karakterističan za finansijsku reviziju, a odnosi se na to da finansijski izvještaji sadrže materijalno značajne pogrešne iskaze i/ili da informacije o predmetnom pitanju materijalno pogrešno iskazane prije angažovanja (revizije) i ovaj rizik se sastoji iz dvije komponete: inherentnog i kontrolnog rizika. (Vidjeti: Inherentni rizik; Kontrolni rizik)

Rizik od materijalno pogrešnog iskaza (ili značajnog pogrešnog prikazivanja) postoji tamo gdje postoji razumna mogućnost da se pogrešno prikazivanje dogodi (faktor vjerovatnoće) i da bude materijalno značajno ako bi se dogodilo (faktor veličine).

Rukovodstvo

Jedno ili više lica koja imaju izvršnu odgovornost za poslovanje subjekta revizije. Pretpostavka koja se odnosi na odgovornost rukovodstva, a na kojoj se zasniva sprovođenje revizije je da rukovodstvo (i, gdje je to slučaj, lica ovlašćena za upravljanje) prihvataju i razumiju da imaju sljedeće odgovornosti koje su ključne za provođenje revizije u skladu sa Međunarodnim standardima revizije, a to su:

a) odgovornost za pripremu finansijskih izvještaja u skladu sa primjenljivim okvirom finansijskog izvještavanja;

b) odgovornost za internu kontrolu za koju rukovodstvo odredi da je neophodna za pripremu finansijskih izvještaja koji ne sadrže materijalno pogrešne iskaze nastale greškom ili usljed kriminalne radnje i

c) odgovornost da omogući revizoru pristup svim informacijama za koje rukovodstvo zna da su relevantne (što uključuje evidencije, dokumentaciju i ostale podatke), sve dodatne informacije koje revizor može da zatraži od rukovodstva za potrebe revizije i neograničen pristup licima od kojih je po mišljenu revizora neophodno pribaviti revizijske dokaze.

Za cjelovitu informaciju vidjeti i pod: Lica ovlašćena za upravljanje.

Strana 10 od 30