Pojmovnik

Adekvatnost je mjera kvaliteta, to jest relevantnosti i pouzdanosti dokaza u pružanju podrške zaključcima na kojima se zasniva mišljenje revizora.
Detaljnije pod: Revizijski dokaz; Mišljenje revizora i Dovoljnost (revizijskih dokaza).

Revizorski postupci koji obuhvataju procjenu finansijskih informacija putem analize odnosa i povezanosti između finansijskih kao i nefinansijskih informacija. Analitički postupci, takođe uključuju i istraživanje identifikovanih fluktuacija ili odnosa koji nisu konzistentni sa drugim relevantnim informacijama ili koje značajno odstupaju od očekivanih iznosa.

Primjenom analitičkih postupaka kao “suštinskih revizorskih postupaka” bavi se Međunarodni standard revizije 570. Navedeni standard se bavi i obavezom revizora da sprovede analitičke postupke pri kraju revizije, kao pomoć revizoru u formiranju krajnjeg zaključka o finansijskim izvještajima. Suštinski analitički postupci su opšte posmatrano, primjenljiviji na transakcije visoke učestalosti koje imaju sklonost da vremenom postanu predvidljive.

Prikupljanje podataka samo po sebi nema korisne svrhe osim kada se podaci i informacije mogu korisno i pravilno analizirati. U reviziji treba planirati dovoljno vremena i resursa da se izvrši analiza prikupljenih revizijskih dokaza i da se anlizirani revizijski dokazi dovedu u kontekst odgovora na postavljena revizijska pitanja, kao pouzdana osnova za formiranje nalaza revizije. Revizijski dokazi se razlikuju po vrsti i prirodi, prikupljaju iz brojnih i raznovrsnih izvora, primjenom različitih metoda te je posebno bitno na koji način izvršiti analizu prikupljenih revizijskih dokaza.

U odnosu na vrstu i prirodu raspoloživih podataka njihova analiza može se vršiti različitim metodama.

Detaljnije pod: Kvantitativna analiza podataka, Kvalitativna analiza podataka.

Angažovanje u kome revizor – praktičar smanjuje rizik angažovanja na uvjeravanju na prihvatljivo nizak nivo u okolnostima angažovanja, ali gdje je taj rizik veći nego kod angažovanja kojim se pruža razumno uvjeravanje. Na osnovu ove vrste angažovanja se izražava zaključak u formi kojom se prenosi da li je, na osnovu izvršenih postupaka i pribavljenih dokaza, revizor uočio pitanja koja su ga navela da smatra da su informacije o predmetnom pitanju materijalno pogrešno iskazane. Priroda, vrijeme i obim postupaka su ograničeni u poređenju sa onima koji su neophodni u okviru angažovanja kojim se pruža razumno uvjeravanje, ali za cilj imaju sticanje nivoa uvjeravanja koji je, po profesionalnom prosuđivanju revizora-praktičara, značajan. Da bi bio opravdan, ovaj nivo uvjeravanja treba sa velikom vjerovatnoćom da poveća povjerenje korisnika u informacije o predmetnom pitanju, do te mjere da je jasno da je više nego beznačajno.

Angažovanje u kom revizor – praktičar smanjuje rizik angažovanja na uvjeravanju na prihvatljivo nizak nivo u okolnostima angažovanja, kao osnov za zaključak koji donosi revizor. Zaključak koji donosi revizor se izražava u formi mišljenja o ishodu mjerenja ili procjene predmeta prema određenim kriterijumima.

Naziva se još i: Angažovanje na uvjeravanju u razumnoj mjeri.

Vrsta revizijskog angažmana čiji je cilj da se omogući revizoru da izjavi da li je, na osnovu postupaka koji ne pružaju sve dokaze potrebne za reviziju, došao do nekih saznanja zbog kojih vjeruje da finansijski izvještaji nisu pripremljeni, imajući u vidu sva materijalno značajna pitanja, u skladu sa primjenljivim okvirom finansijskog izvještavanja.

Angažovanje u kom revizor – praktičar treba da pribavi dovoljno adekvatnih dokaza da bi izrazio zaključak koji za cilj ima povećanje stepena povjerenja drugih korisnika, osim odgovorne strane, o informacijama o predmetnom pitanju (to jest, o ishodu mjerenja ili procjene predmeta prema određenim kriterijumima).
Svako angažovanje na uvjeravanju se klasifikuje na osnovu jedne od dvije sljedeće dimenzije:

1) angažovanje kojim se pruža razumno uvjeravanje i angažovanje kojim se pruža ograničeno uvjeravanje;

2) angažovanje sa potvrdom (angažovanje na potvrđivanju) i direktno angažovanje.

Ili direktno angažovanje je tip angažmana kada je revizor taj koji mjeri ili ocjenjuje predmet revizije naspram kriterijuma, uzimajući u razmatranje rizik i materijalnost. Rezultat mjerenja predmeta revizije u odnosu na kriterijume se prezentuje u izvještaju o reviziji u obliku nalaza, zaključaka, preporuka ili mišljenja. Revizija predmetnog pitanja može takođe obezbijediti nove informacije, analize ili uvide. Revizije učinka obično predstavljaju angažmane sa direktnim izvještavanjem. Revizije usklađenosti mogu imati i oblik angažmana s potvrdom i onih koji pretpostavljaju direktno izvještavanje ili pak mogu imati oba ova oblika istovremeno.

Angažovanje u kome odgovorna strana mjeri predmetno pitanje naspram kriterijuma i prezentuje informacije o predmetu revizije, o čemu zatim revizor prikuplja dovoljne i odgovarajuće revizijske dokaze koji obezbjeđuju razumnu osnovu za izražavanje mišljenja/zaključka. U angažovanju sa potvrdom, zaključak revizora se odnosi na to da li informacije o predmetnom pitanju sadrže materijalno značajne pogrešne iskaze.

Revizija finansijskih izvještaja je uvijek angažman s potvrdom, s obzirom da se ova revizija zasniva na finansijskim informacijama koje prezentuje odgovorna strana.

Vidjeti: Angažovanje sa potvrdom.