Angažovanje u kome revizor – praktičar smanjuje rizik angažovanja na uvjeravanju na prihvatljivo nizak nivo u okolnostima angažovanja, ali gdje je taj rizik veći nego kod angažovanja kojim se pruža razumno uvjeravanje. Na osnovu ove vrste angažovanja se izražava zaključak u formi kojom se prenosi da li je, na osnovu izvršenih postupaka i pribavljenih dokaza, revizor uočio pitanja koja su ga navela da smatra da su informacije o predmetnom pitanju materijalno pogrešno iskazane. Priroda, vrijeme i obim postupaka su ograničeni u poređenju sa onima koji su neophodni u okviru angažovanja kojim se pruža razumno uvjeravanje, ali za cilj imaju sticanje nivoa uvjeravanja koji je, po profesionalnom prosuđivanju revizora-praktičara, značajan. Da bi bio opravdan, ovaj nivo uvjeravanja treba sa velikom vjerovatnoćom da poveća povjerenje korisnika u informacije o predmetnom pitanju, do te mjere da je jasno da je više nego beznačajno.
