Pojmovnik

Vrhovna revizijska institucija (VRI) mora da bude nezavisna u pogledu svog statusa, mandata, izvještavanja i autonomije u smislu upravljanja. VRI treba da ima diskreciju u obavljanju svojih funkcija, a ova nezavisnost se propisuje kroz odgovarajući i djelotvoran ustavni, zakonski i regulatorni okvir.

Prema Meksičkoj deklaraciji o nezavisnosti (Vidjeti pod: Meksička deklaracija), vrhovne revizijske institucije treba da štite vrijednost svoga rada korišćenjem odgovarajućih mehanizma zaštite i otklanjanjem realnih i prisutnih prepreka po njihovu nezavisnost. U Republici Srpskoj je nezavisnost VRI definisana članom 4. (Sloboda od kontrole i upravljanja) Zakona o reviziji javnog sektora Republike Srpske (vidjeti: Zakon) gdje je navedeno da će u sprovođenju svojih dužnosti i nadležnosti u skladu s ovim zakonom, Glavna služba za reviziju biti nezavisna i neće podlijegati upravljanju ili kontroli od strane bilo kojeg lica ili institucije, osim one koja je definisana u ovom zakonu.

Osoblje vrhovne revizijske institucije (VRI) mora biti slobodno od uticaja koji narušavaju nezavisnost i objektivnost, bilo stvarnih ili pretpostavljenih, koji proizilaze iz političkih predrasuda, učestvovanja u upravljanju, finansijskih ili drugih ličnih interesa, ili odnosa sa drugima ili uticaja od drugih.

Pojam „nezavisnost“ obuhvata suštinsku i pojavnu nezavisnost.

Izbjegavanje činjenica i okolnosti značajnih u toj mjeri da bi na osnovu njih razumna i informisana treća strana, odmjeravanjem svih specifičnih činjenica i okonosti, mogla da zaključi da su integritet, objektivnost ili profesionalni skepticizam revizijske organizacije ili člana revizijskog tima dovedeni u pitanje.

Način mišljenja koji omogućava izražavanje zaključaka bez uticaja koji dovodi u pitanje profesionalno rasuđivanje, omogućavajući na taj način pojedincu da djeluje nezavisno, uz objektivnost i profesionalni skepticizam.

Nezavisnost na novou osoblja VRI, koja znači nepostojanje okolnosti koje bi obaviještenu treću stranu, koja je u posjedu svih činjenica, ponukale da razumno posumnja u integritet, objektivnost ili profesionalni skepticizam revizora, ili dovele do zaključka da su isti ugroženi.

Suštinska nezavisnost je situacija gdje su pojedinci u mogućnosti da obavljaju poslove bez da na njih utiču odnosi koji bi mogli kompromitovati profesionalno prosuđivanje, što im omogućava da djeluju s integritetom i primjenjuju objektivnost i profesionalni skepticizam.

Materijalnost je koncept revizije koji se odnosi na relativnu važnost nekog pitanja u skladu s kontekstom. Izostavljanja ili netačna prikazivanja stavki su materijalno značajna ako mogu, pojedinačno ili kolektivno, uticati na odluke ili procjene korisnika na osnovu finansijskih izveštaja. Materijalna značajnost zavisi od prirode ili veličine izostavljanja ili netačnog prikazivanja prosuđene u datim okolnostima.

Priroda ili veličina stavke, ili kombinacija obe, mogu biti odlučujući faktor. Sud o značajnosti pitanja donosi revizor u kontekstu u kom se ono razmatra. Određivanje materijalnosti je stvar profesionalnog prosuđivanja i zavisi od toga kako revizor tumači potrebe korisnika. Ovo može da uključuje, na primjer, razumnu mogućnost da će dovesti do promjene ili će uticati na odluku krajnjeg korisnika revizorskog izvještaja ili, kao drugi primjer, kada se u datom kontekstu radi o donošenju suda o tome da li o nekom pitanju treba obavijestiti lica ovlašćena za upravljanje, da li će oni smatrati da je to pitanje važno u odnosu na njihove dužnosti. Dakle, neko pitanje može da se ocijeni kao materijalno (značajno) ako bi spoznaje o istom, po svoj prilici uticale na odluke predviđenih korisnika. (vidjeti: Predviđeni korisnici)

Materijalnost (značajnost) može da se posmatra u kontekstu kvalitativnih i kvantitativnih faktora, kao što su relativna veličina, priroda i uticaj na predmet ispitivanja i interes koji za dati predmet pokazuju krajnji korisnici ili primaoci.

Materijalnost za komponentu, koju određuje tim koji radi na agažovanju na nivou grupe. Komponenta je u ovom slučaju subjekt ili poslovna aktivnost za koje se pripremaju finansijske informacije koje bi trebalo da budu uključene u finansijske izvještaje grupe.

Informacija je materijalno značajna ako njeno izostavljanje ili pogrešno prikazivanje može da utiče na odluke koje korisnici donose na osnovu finansijskih informacija o određenom izvještajnom entitetu. Drugim riječima, materijalnost je aspekt relevantnosti svojstven određenom subjektu koji je zasnovan na prirodi ili veličini, ili oba, stavki na koje se informacije odnose, u kontekstu finansijskih izvještaja (FI). Shodno tome, standardima ne može da se odredi jedinstvena kvantitativna granica materijalnosti, niti da se predodredi šta može biti materijalno značajno u datoj situaciji. Dakle, neka pojedinačna stavka ili grupa stavki posmatranih na zajedničkoj osnovi po svojoj vrijednosti ili prirodi neutvrđenih ili nekorigovanih pogrešnih iskaza može biti i materijalno značajna za finansijske izvještaje u cjelini. Pretpostavlja se da korisnici u dovoljnoj mjeri poznaju javni sektor i ekonomske aktivnosti i računovodstvo i da su voljni da proučavaju informacije uz dovoljnu pažnju. Stoga, kod vršenja procjene materijalnosti treba uzeti u obzir kako se od korisnika sa takvim atributima može opravdano očekivati da će na njih nešto uticati kada budu donosili odluke i ocjenjivali iste. Materijalnost na nivou finansijskih izvještaja se najčešće razmatra s obzirom na vrijednost, ali ima i druge kvantitativne kao i kvalitativne aspekte. Zbog karakteristika svojstvenih pojedinoj stavki ili grupi stavki, određeno pitanje može postati materijalno i po samoj svojoj prirodi. Pitanje može biti materijalno i zbog konteksta u kojem se javlja bez obzira na relativnu finansijsku vrijednost.

Iznos ili iznosi koje odredi revizor na nižem nivou od materijalnog značaja određenog za finansijske izvještaje (FI) u cjelini kako bi se na odgovarajući nizak nivo svela vjerovatnoća da će zbir nekorigovanih i neutvrđenih pogrešnih iskaza biti veći od materijalnog značaja za finansijske izvještaje u cjelini. Ako je primjenljivo, materijanost performansi se odnosi i na iznos ili iznose koje odredi revizor na nivou nižem od nivoa materijalnog značaja za pojedine klase transakcija, salda na računima ili objelodanjivanja.