Informacija je materijalno značajna ako njeno izostavljanje ili pogrešno prikazivanje može da utiče na odluke koje korisnici donose na osnovu finansijskih informacija o određenom izvještajnom entitetu. Drugim riječima, materijalnost je aspekt relevantnosti svojstven određenom subjektu koji je zasnovan na prirodi ili veličini, ili oba, stavki na koje se informacije odnose, u kontekstu finansijskih izvještaja (FI). Shodno tome, standardima ne može da se odredi jedinstvena kvantitativna granica materijalnosti, niti da se predodredi šta može biti materijalno značajno u datoj situaciji. Dakle, neka pojedinačna stavka ili grupa stavki posmatranih na zajedničkoj osnovi po svojoj vrijednosti ili prirodi neutvrđenih ili nekorigovanih pogrešnih iskaza može biti i materijalno značajna za finansijske izvještaje u cjelini. Pretpostavlja se da korisnici u dovoljnoj mjeri poznaju javni sektor i ekonomske aktivnosti i računovodstvo i da su voljni da proučavaju informacije uz dovoljnu pažnju. Stoga, kod vršenja procjene materijalnosti treba uzeti u obzir kako se od korisnika sa takvim atributima može opravdano očekivati da će na njih nešto uticati kada budu donosili odluke i ocjenjivali iste. Materijalnost na nivou finansijskih izvještaja se najčešće razmatra s obzirom na vrijednost, ali ima i druge kvantitativne kao i kvalitativne aspekte. Zbog karakteristika svojstvenih pojedinoj stavki ili grupi stavki, određeno pitanje može postati materijalno i po samoj svojoj prirodi. Pitanje može biti materijalno i zbog konteksta u kojem se javlja bez obzira na relativnu finansijsku vrijednost.
