Pojmovnik

Obim revizije učinka na jasan način definiše obim, vremenski okvir i prirodu revizije koju treba provesti. Prilikom definisanja obima revizije, neophodno je paziti da se ispitivanjem obuhvate aktivnosti i procesi validni za razumijevanje i predstavljanje pojave u cjelini, te da date preporuke mogu biti implementirane u cjelokupnom predmetu revizije. Pri određivanju obima revizije treba imati u vidu da obuhvat revizije bude u funkciji ostvarivanja postavljenih ciljeva revizije.

Utvrđivanje obima revizije u reviziji učinka podrazumijeva odgovore na sljedeća pitanja:

Šta? Koji problem se revidira – koji programi, aktivnosti i procesi, na koja pitanja se traži odgovor odnosno koje hipoteze se testiraju.

Ko? Koje institucije javnog sektora imaju određene uloge, nadležnosti i odgovornosti vezano za predmet revizije (revizijski problem) i koje institucije javnog sektora će biti podvrgnute reviziji.

Kada? Koji vremenski period će biti obuhvaćen revizijom. Revizija učinka revidira duži vremenski period od nekoliko godina, radi pouzdanosti rezultata revizije vremenski period ne biti trebalo da bude kraći od tri godine. Vremenski period može biti i duži, a dužina vremenskog perioda opredjeljena je vrstom i prirodom revizijskog problema.

Gdje? Na kojim lokacijama će se provoditi ispitivanje. Utvrđivanje lokacija na kojima će se provoditi ispitivanje opredjeljuje angažovanje određenih resursa revizije kao i troškove revizije.

Objektivnost je mentalni stav, gdje je pojedinac u mogućnosti da djeluje na nepristrasan način, predstavljajući ili procjenjujući stvari na osnovu činjenica, a ne vlastitih osjećaja i interesa, tako da svoje prosuđivanje ne čini podložnim interesima drugih.

Objelodanjivanja u finansijskim izvještajima obuhvataju objašnjavajuće i opisne informacije, predstavljene na način koji je jasno određen ili na drugi način dozvoljen primjenljivim okvirom finansijskog izvještavanja, u tijelu finansijskog izvještaja ili u napomenama (Vidjeti: Napomene uz FI) ili uključen kroz unakrsno upućivanje.

Osim kada se nekim računovodstvenim standardom dopušta ili zahtijeva drugačije, objelodanjuju se svi iznosi iz prethodnog perioda prikazani u finansijskim izvještajima. Uporedne informacije se uključuju u opisne i tekstualne informacije kada je to bitno za razumijevanje finansijskih izvještaja tekućeg perioda.

Obračunska osnova predstavlja računovodstvenu osnovu prema kojoj se transakcije i drugi događaji priznaju u trenutku njihovog nastanka (a ne samo kada se primi ili izda gotovina ili ekvivalent gotovine). Zbog toga se transakcije i događaji računovodstveno evidentiraju i priznaju u finansijskim izveštajima za periode na koje se odnose. Subjekt (entitet) koji priprema finansijske izvještaje u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima treba da priprema svoje finansijske izveštaje, osim informacija o tokovima gotovine, korišćenjem obračunske osnove računovodstva. Elementi koji se priznaju po obračunskoj osnovi su imovina, obaveze, neto imovina/kapital, prihod i rashodi. (Za cjelovitu informaciju vidjeti i: Gotovinska osnova računovodstva.)

Strana odgovorna za osnovno predmetno pitanje. U jednom subjektu revizije može se identifikovati više odgovornih strana, u zavisnosti od značaja, vrste i broja predmetnih pitanja (npr. strana odgovorna za računovodstvene evidencije, strana odgovorna za provođenje preporuke i sl.)

U javnom sektoru je odgovorna strana izvršna grana vlasti i/ili na njoj zasnovana hijerarhijska struktura javnih zvaničnika i subjekata koji su odgovorni za upravljanje javnim sredstvima i izvršavanje svojih ovlašćenja pod nadzorom zakonodavca. Kod revizije usklađenosti, odgovorna strana snosi odgovornost za predmet revizije.

Vidjeti pod: Rukovodstvo.

Odgovornost za pripremanje i prezentaciju finansijskih izvještaja se razlikuje u okviru i između pravnih sistema. Pored toga, u pravnom sistemu se može razdvojiti odgovornost za pripremanje finansijskih izvještaja i odgovornost za odobravanje ili predstavljanje finansijskih izvještaja. Primjeri lica koja mogu biti odgovorna za prezentovanje finansijskih izvještaja pojedinačnih entiteta (kao što su javne službe ili sl.) uključuju lice koje rukovodi entitetom (direktor ili izvršni direktor) i predsjednika centralnog finansijskog organa. Odgovornost za pripremu konsolidovanih finansijskih izvještaja države kao cjeline obično ima predsjedavajući centralnog finansijskog organa i ministar finansija (ekvivalentna funkcija).

Pri izražavanju mišljenja revizora obavezno se u posebnom pasusu „Odgovornost rukovodstva za finansijske izvještaje“ ističe koje odgovoran za pripremu i fer prezentaciju finansijskih izvještaja u skladu sa MRS JS i MSFI i šta ta odgovornost obuhvata. Takođe, kod mišljenja o usklađenosti, kada se revizija usklađenosti provodi zajedno sa revizijom finansijskih izvještaja, u posebnom pasusu „Odgovornost rukovodstva za usklađenost“ jasno se navodi ko je (pored odgovornosti za pripremu i fer prezentaciju finansijskih izvještaja) odgovoran da osigura da su aktivnosti, finansijske transakcije i informacije iskazane u finansijskim izvještajima u skladu s propisima kojima su regulisane.

Glavna studija kao jedan od faza revizije učinka počinje sa donošenjem odluke o glavnoj studiji i njena svrha je implementacija plana revizije učinka. Odluku o provođenju glavne studije, na osnovu Predstudijskog memoranduma sa planom revizije učinka i matricom dizajna donosi menadžment vrhovne revizijske institucije. Sastavni dio Odluke je Predstudijski memorandum sa planom revizije učinka. S obzirom na to da je Predstudijski memorandum sastavni dio odluke o provođenju glavne studije informacije kao što su revizorska pitanja i potpitanja, obim revizije, kriterijumi revizije, izvori i načini prikupljanja revizijskih dokaza ne navode se u Odluci.

Odgovor koji ukazuje na to da postoji razlika između informacija za koje se traži potvrda (ili informacije koja je sadržana u evidenciji subjekta revizije) i informacije koju je pružila strana koja daje potvrdu.

Uvjeravanje revizora može biti razumno i ograničeno, pri čemu je „razumno“ viši stepen uvjeravanja. Kada se daje ograničeno uvjeravanje, u zaključcima revizije se navodi da, na osnovu provedenih postupaka, nije utvrđeno ništa što bi moglo revizora navesti da vjeruje kako predmet revizije nije u skladu sa datim kriterijumima. Postupci koji se provode kod revizija s ograničenim uvjeravanjem su ograničeni, u smislu onoga što je neophodno kako bi se steklo razumno uvjeravanje, ali se očekuje da je nivo uvjeravanja, prema profesionalnoj procjeni revizora, od značaja za predviđenog korisnika.

Izvještaj sa ograničenim uvjeravanjem ukazuje na ograničenost prirode uvjeravanja koje se pruža. Tipičan primjer je zaključak o provođenju preporuka finansijske revizije.

Vidjeti i pod: Angažovanje kojim se pruža ograničeno uvjeravanje.