Obračunska osnova predstavlja računovodstvenu osnovu prema kojoj se transakcije i drugi događaji priznaju u trenutku njihovog nastanka (a ne samo kada se primi ili izda gotovina ili ekvivalent gotovine). Zbog toga se transakcije i događaji računovodstveno evidentiraju i priznaju u finansijskim izveštajima za periode na koje se odnose. Subjekt (entitet) koji priprema finansijske izvještaje u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima treba da priprema svoje finansijske izveštaje, osim informacija o tokovima gotovine, korišćenjem obračunske osnove računovodstva. Elementi koji se priznaju po obračunskoj osnovi su imovina, obaveze, neto imovina/kapital, prihod i rashodi. (Za cjelovitu informaciju vidjeti i: Gotovinska osnova računovodstva.)