Revizor
Revizor je izraz koji označava osobu ili osobe koje vrše reviziju (obično tzv. „partner na angažovanju“ ili drugi članovi tima na angažovanju kada je u pitanju revizorska firma. Izraz koji se koristi kao ekvivalent u javnom sektoru je revizor, glavni revizor i vrhovna revizorska institucija. (Vidjeti pod VRI.)
Revizor sa iskustvom
Pojedinac koji posjeduje praktično revizijsko iskustvo i u razumnoj mjeri razumijevanje:
a) procesa revizije;
b) međunarodnih standarda revizije i primjenljivih zakonskih i regulatornih zahtjeva;
c) poslovnog okruženja u kome subjekt revizije radi;
d) pitanja u vezi revizijskog i finansijskog izvještavanja relevantnog za privrednu granu.
Revizorska procjena
Iznos, odnosno raspon iznosa, izveden iz revizijskih dokaza za svrhe evaluacije procjene rukovodstva.
Revizijski izvještaj
Pojam koji označava različite tipove izvještaja uključujući izvještaj o reviziji, pregledu, uvjeravanju ili srodnim uslugama, kao i izvještaje za različite vrste revizije (Detaljnije pod: Vrste revizije u javnom sektoru) i različite oblike revizijskih angažmana (Detaljnije pod: Revizijski angažman).
Rezervisanje
Obaveza sa neizvjesnim rokom dospijeća i iznosom.
Rezultati revizije
Finansijska revizija rezultira revizorskim mišljenjem, koje može biti: pozitivno (bez kvalifikacija) ili modifikovano (negativno, sa rezervom ili uzdržavajuće).
U reviziji učinka se u poglavlju o nalazima predstavljaju najvažniji nalazi koji proizilaze iz analize prikupljenih revizijskih dokaza. Nalazi utemeljeni na dovoljnim, relevantnim i pouzdanim revizijskim dokazima daju jasne i nedvosmislene odgovore na postavljena revizijska pitanja. Nalazi predstavljaju izraženu vezi između ciljeva revizije, revizijskih pitanja, zaključaka i preporuka. Nalazi se pišu i prezentuju u skladu sa postavljenim revizijskim pitanjima, hronološkiu odnosu na revidirani proces (planiranje, implementacija, kontrola, izvještavanje), u skladu sa ulogama, nadležnostima i odgovornostima pojedinih nivoa vlasti ili institucija u okviru njih. Nalazi se prezentuju objektivno, korektno, nepristrasno bez vlastitih mišljenja i komentara revizora.
Revizijska pitanja
Revizijska pitanja su tipična za reviziju učinka koja po principima istraživačkog rada tražeći odgovore na glavno i pojedinačna revizorska pitanja dolazi do zaključaka. Tema i cilj revizije određuju osnovno revizorsko pitanje. Prilikom osmišljavanja glavnog revizorskog pitanja, potrebno je imati u vidu da odgovor na njega zapravo treba da daje sliku cjelokupne obavljene revizije. Drugim riječima, sav posao koji će revizija uraditi, potrebno je da vuče korijen iz ovog glavnog revizijskog pitanja. Stoga je njegova definicija vrlo kompleksna i može da zahtijeva određene izmjene i prilagođavanja u toku revizije. Više revizijskih ciljeva može se uokviriti kao sveobuhvatno glavno revizorsko pitanje koje se može podijeliti u preciznija podpitanja. Odgovaranjem na pojedinačna revizorska pitanja i podpitanja odgovara se na glavno revizorsko pitanje. Obično se za svaki dio predviđenog mehanizma ili procesa koji je predmet revizije može odrediti po jedno revizorsko pitanje, i to na način da se obuhvate sve perspektive posmatranja predmeta revizije.
Rizik angažovanja na uvjeravanju
Rizik da će revizor donijeti neprikladan zaključak kada je došlo do materijalno pogrešnog iskazivanja informacija o predmetu uvjeravanja. (Pogledati: Angažovanje na uvjeravanju i Revizijski rizik.)
Rizik korišćenja uzorka (rizik uzorkovanja)
Mogućnost da zaključak revizora zasnovan na uzorku može biti različit od zaključka do koga bi se došlo da je ukupna populacija bila predmet istih postupaka revizije. Rizik uzorkovanja može dovesti do dvije vrste pogrešnih zaključaka:
a) da su kontrole efektivnije nego što jesu (u slučaju testiranja kontrola) ili da materijalno pogrešni iskazi ne postoje kada u stvari postoje (u slučaju suštinskog testiranja). Ovaj tip pogrešnog zaključka utiče na efektivnost revizije i veća je vjerovatnoća da će dovesti do neodgovarajućeg revizijskog mišljenja.
b) da su kontrole manje efektivne (kada se testiraju kontrole) ili da materijalno pogrešan iskaz postoji kada u stvari ne postoji (u slučaju suštinskog testiranja stavki). Ovaj tip pogrešnog zaključka utiče na efektivnost revizije, tako što za posljedicu ima dodatni rad revizora.
Rizik nekorišćenja uzorka
Rizik da će revizor donijeti pogrešan zaključak iz bilo kog razloga koji nije u vezi sa rizikom uzorkovanja.
