Pojmovnik

Materijalnost je koncept revizije koji se odnosi na relativnu važnost nekog pitanja u skladu s kontekstom. Izostavljanja ili netačna prikazivanja stavki su materijalno značajna ako mogu, pojedinačno ili kolektivno, uticati na odluke ili procjene korisnika na osnovu finansijskih izveštaja. Materijalna značajnost zavisi od prirode ili veličine izostavljanja ili netačnog prikazivanja prosuđene u datim okolnostima.

Priroda ili veličina stavke, ili kombinacija obe, mogu biti odlučujući faktor. Sud o značajnosti pitanja donosi revizor u kontekstu u kom se ono razmatra. Određivanje materijalnosti je stvar profesionalnog prosuđivanja i zavisi od toga kako revizor tumači potrebe korisnika. Ovo može da uključuje, na primjer, razumnu mogućnost da će dovesti do promjene ili će uticati na odluku krajnjeg korisnika revizorskog izvještaja ili, kao drugi primjer, kada se u datom kontekstu radi o donošenju suda o tome da li o nekom pitanju treba obavijestiti lica ovlašćena za upravljanje, da li će oni smatrati da je to pitanje važno u odnosu na njihove dužnosti. Dakle, neko pitanje može da se ocijeni kao materijalno (značajno) ako bi spoznaje o istom, po svoj prilici uticale na odluke predviđenih korisnika. (vidjeti: Predviđeni korisnici)

Materijalnost (značajnost) može da se posmatra u kontekstu kvalitativnih i kvantitativnih faktora, kao što su relativna veličina, priroda i uticaj na predmet ispitivanja i interes koji za dati predmet pokazuju krajnji korisnici ili primaoci.

Materijalnost za komponentu, koju određuje tim koji radi na agažovanju na nivou grupe. Komponenta je u ovom slučaju subjekt ili poslovna aktivnost za koje se pripremaju finansijske informacije koje bi trebalo da budu uključene u finansijske izvještaje grupe.

Informacija je materijalno značajna ako njeno izostavljanje ili pogrešno prikazivanje može da utiče na odluke koje korisnici donose na osnovu finansijskih informacija o određenom izvještajnom entitetu. Drugim riječima, materijalnost je aspekt relevantnosti svojstven određenom subjektu koji je zasnovan na prirodi ili veličini, ili oba, stavki na koje se informacije odnose, u kontekstu finansijskih izvještaja (FI). Shodno tome, standardima ne može da se odredi jedinstvena kvantitativna granica materijalnosti, niti da se predodredi šta može biti materijalno značajno u datoj situaciji. Dakle, neka pojedinačna stavka ili grupa stavki posmatranih na zajedničkoj osnovi po svojoj vrijednosti ili prirodi neutvrđenih ili nekorigovanih pogrešnih iskaza može biti i materijalno značajna za finansijske izvještaje u cjelini. Pretpostavlja se da korisnici u dovoljnoj mjeri poznaju javni sektor i ekonomske aktivnosti i računovodstvo i da su voljni da proučavaju informacije uz dovoljnu pažnju. Stoga, kod vršenja procjene materijalnosti treba uzeti u obzir kako se od korisnika sa takvim atributima može opravdano očekivati da će na njih nešto uticati kada budu donosili odluke i ocjenjivali iste. Materijalnost na nivou finansijskih izvještaja se najčešće razmatra s obzirom na vrijednost, ali ima i druge kvantitativne kao i kvalitativne aspekte. Zbog karakteristika svojstvenih pojedinoj stavki ili grupi stavki, određeno pitanje može postati materijalno i po samoj svojoj prirodi. Pitanje može biti materijalno i zbog konteksta u kojem se javlja bez obzira na relativnu finansijsku vrijednost.

Iznos ili iznosi koje odredi revizor na nižem nivou od materijalnog značaja određenog za finansijske izvještaje (FI) u cjelini kako bi se na odgovarajući nizak nivo svela vjerovatnoća da će zbir nekorigovanih i neutvrđenih pogrešnih iskaza biti veći od materijalnog značaja za finansijske izvještaje u cjelini. Ako je primjenljivo, materijanost performansi se odnosi i na iznos ili iznose koje odredi revizor na nivou nižem od nivoa materijalnog značaja za pojedine klase transakcija, salda na računima ili objelodanjivanja.

Matrica dizajna je sredstvo za utvrđivanje šta i kako će se revidirati u reviziji učinka. Svrha matrice dizajna je da pruži konkretne upute revizorima kako, na koji način pružiti odgovor na osnovno revizorsko pitanje i pojedinačna revizorska pitanja i potpitanja, koji su potrebni revizorski dokazi, iz kojih izvora, na koji način prikupljati, analizirati i kompilirati revizijske dokaze. Matrica dizajna sadrži strukturu osnovnih komponenata dizajna koji daju odgovore na slijedeće:

• Šta je područje ispitivanja i šta je predmet ispitavanja – revizijski problem?

• Koje institucije su obuhvaćene revizijom?

• Šta je fokus revizije?

• Osnovno revizijsko pitanje na koje se traži odgovor

• Revizijska pitanja i potpitanja, potrebni revizijski dokazi, na koji način će se prikupljati, analizirati i kompilirati revizijski dokazi?

Detaljnije pod ISQC.

Sistematizovan set međunarodno priznatih saopštenja koja se primjenjuju u reviziji finansijskih informacija iz prethodnih perioda. Puni naziv kompletnog seta ovih međunarodnih standarda je „Međunarodni standardi revizije, kontrole kvaliteta, pregleda, ostalih uvjeravanja i srodnih usluga“ i čine ih:

⦁ Međunarodni standardi revizije (skraćeno MRS, engl. ISA),

⦁ Međunarodni standardi angažovanja na pregledu (engl. akronim: ISRE),

⦁ Međunarodni standardi angažovanja na osnovu kojih se pruža uvjeravanje ((engl. akronim: ISAE) i
⦁ Međunarodni standardi srodnih usluga (engl. akronim: ISRS).

ISA, ISRE, ISAE i ISRS se zajednički nazivaju IAASB-ovim standardima angažovanja. MSR-e objavljuje Odbor za međunarodne standarde revizije i uvjeravanja (skraćeno IAASB) u okviru IFAC-a odnosno Međunarodne federacije računovođa. Saopštenja koja objavljuje IAASB regulišu angažovanja revizije, pregleda, ostalih uvjeravanja i srodnih usluga, a koje se sprovode u skladu sa Međunarodnim standardima. Oni nemaju veći autoritet od lokalnih zakona ili propisa kojima se reguliše revizija istorijskih finansijskih izvještaja ili angažovanja na uvjeravanju u nekoj zemlji. U slučaju da se lokalni zakoni ili propisi razlikuju od MSR ili da su u suprotnosti sa njima po određenom pitanju, angažovanje koje je u skladu sa lokalnim zakonima i propisima neće automatski biti usklađeno sa standardima koje donosi IAASB.

Nije dozvoljeno navođenje izjave da je postignuta usklađenost sa MSR ukoliko nisu u potpunosti primijenjeni svi standardi koji su relevantni za dato angažovanje. U Republici Srpskoj je Zakonom (Vidjeti: Zakon) definisano da GSR JS RS obavezno, između ostalog, primjenjuje i revizorske standarde Međunarodne federacije računovođa (IFAC), čime su MSR postali dio obavezujućeg seta standarda i saopštenja u reviziji javnog sektora, odnosno pozivanje u revizorskom izvještaju na primjenu Međunarodnih standarda revizije znači popunu primjenu svih standarda koji su relevantni za dato angažovanje.

Meksička deklaracija o nezavisnosti VRI (prema važećoj nomenklaturi pod oznakom INTOSAI-P 10) koja proizilazi iz Limske deklaracije i oslanja se na nju, detaljnije obrađuje osam suštinskih principa koje priznaju vrhovne revizijske institucije (VRI), a to su:

Princip 1: Postojanje odgovarajućeg i efektivnog ustavnog/statutarnog/zakonodavnog okvira i de facto primijenjena odredbi ovog okvira,

Princip 2: Nezavisnost rukovodilaca i članova (kolegijalnih institucija) VRI, uključujući i sigurnost mandata i zakonskog imuniteta prilikom uobičajenog obavljanja njihovih dužnosti;

Princip 3: Dovoljno širok mandat i puno diskreciono pravo, u obavljanju funkcije VRI;

Princip 4: Neograničen pristup informacijama;

Princip 5: Pravo i obaveza podnošenja izvještaja o radu;

Princip 6: Sloboda odlučivanja o sadržaju i vremenu objavljivanja i slanja izvještaja o reviziji;

Princip 7: Postojanje efektivnih mehanizama za praćenje realizacije preporuke VRI;

Princip 8: Finansijska i upravljačka/administrativna autonomija i raspoloživost odgovarajućih ljudskih, materijalnih i novčanih resursa.

Ovo je dokument koji je svojstven reviziji učinka kojeg sačinjava revizorski tim ukoliko se u procesu provođenja predstudije ili nakon provedene predstudije nije utvrdio revizijski problem ili se pokazalo da se revizijom utvrđenog revizijskog problema neće pružiti nova dodana vrijednost ili da je raspoloživost podataka, informacija i dokumenata nedovoljna (nepotpunost dokaza). Revizorski tim sačinjava dokument pod nazivom Memorandum o odustajanju od glavne studije i na taj način predlaže rukovodstvu vrhovne revizijske institucije da se odustane od provođenja glavne studije. Memorandum o odustajanju od glavne studije treba da sadrži objašnjenja o razlozima za neprovođenje glavne studije sa osnovnim argumentima koji su sastavni dio revizorske radne dokumentacije.

Koje metode prikupljanja dokaza će se primjenjivati u reviziji zavisi od vrste revizijskog problema, vrste studije kao i opštih i posebnih ciljeva revizije. Pri izboru prikladne metoda revizor treba da ima u vidu s jedne strane zahtjev za ekonomičnim i efikasnim provođenjem revizije a s druge strane zahtjev za kvalitetnim provođenjem revizije što između ostalog podrazumijeva relevantne, pouzdane i dovoljne revizijske dokaze.
Metode koje se koristi prilikom prikupljanja revizijskih dokaza, pojedinačno ili u kombinaciji su:

⦁ Inspekcija – pregled dokumentacije

⦁ Upitnici

⦁ Ankete

⦁ Intervjui

⦁ Posmatranja na terenu

⦁ Mjerenja na terenu

⦁ Fokus i referentne grupe

⦁ Mišljenja konsultanta

⦁ Studija slučaja

⦁ Proučavanjem zakonskih i podzakonskih akata, politika, planova, programa, izvještaja, medijskih i drugih informacija

⦁ Video, audio snimanje i fotografisanje.

Pouzdanost revizijskih dokaza je u direktnoj vezi sa odabirom metode za pribavljanje revizijskih dokaza, ali i načinom njenog provođenja, tako će se posmatranje i/ili mjerenje na terenu smatrati pouzdanijim dokazom kada subjekt posmatranja nije svjestan posmatranja i mjerenja ili kada samo mjerenje nije najavljeno. Takođe, dokumentacija pribavljena ili potvrđena od treće strane smatra se pouzdanijim revizijskim dokazom od dokumenta koji za potrebe revizije kreira revidirani subjekt, itd.