Pojmovnik

Primjena revizijskih postupaka uz korišćenje kompjutera kao revizijskog alata (poznate i kao CAAT).

Sve informacije koje je koristio revizor prilikom izvođenja opštih i pojedinačnih zaključaka i zaključaka na kojima zasniva mišljenje (Vidjeti: Mišljenje revizora). Revizijski dokaz obuhvata informacije sadržane u računovodstvenim evidencijama koje čine podlogu za sastavljanje finansijskih izvještaja, kao i ostale relevantne informacije iz evidencija subjekta i izvan njega.

Za potrebe Međunarodnih standarda revizije definišu se dovoljnost i adekvatnost dokaza. (Vidjeti: Dovoljnost revizijskih dokaza i Adekvatnost revizijskih dokaza.)

Revizijski dokazi se mogu javiti u formi podataka, informacija i dokumenata. Revizor treba da prikupi dovoljne, relevantne i pouzdane revizijske dokaze kako bi ispunio cilj revizije i odgovorilo na revizijska pitanja, kako bi na osnovu njih mogao formirati nalaze, formulisati zaključke i preporuke. Vrsta, priroda i karakter predmeta revizije, vrsta studije i revizijska pitanja opredjeljuju vrstu i karakter revizijskih dokaza.

Podaci, informacije i dokumenti su slični i povezani termini, međutim između njih postoje razlike. Podaci su proizvod primarnog posmatranja i predstavljaju osnovna zapažanja ili činjenice koji se prikupljaju tokom revizije i mogu predstavljati dokaz. Podaci se u principu obrađuju i transformišu u informacije koji su kvalitativno novi dokazi. Podaci se mogu transformisati u informacije od strane subjekata revizije i od strane revizora. Dokumenti su revizijski dokazi koji sadrže podatke i informacije kao primarne revizijske dokaze.

Veza između različitih vrsta revizijskih dokaza i različitih metoda prikupljanja podataka

Tokom procesa revizije, revizor može doći do osjetljivih i povjerljivih informacija. Osjetljive informacije mogu uključivati mišljenja osoblja o njihovom menadžmentu ili mišljenja o političkoj situaciji u društvu. Otkrivanje izvora takvih informacija moglo bi biti nepovoljno za one koji su dali te informacije.

U nekim situacijama, informacije neće biti moguće koristiti kao revizijske dokaze ukoliko se ne može otkriti izvor informacija. To može biti slučaj u situacijama gdje se intervjuišu konsultanti specijalisti. Isto tako moguće su i situacije gdje je izvor informacija toliko očigledan da je nemoguće zadržati anonimnost. U svim ovim situacijama revizor mora balansirati između vrijednosti za reviziju da se otkrije izvor informacija i štete koju to može prouzrokovati otkrivanjem izvora informacija. Revizor bi trebao informisati osobu koja daje informacije o tome kako će ta informacija biti iskorištena, da li će izvor informacija biti otkriven, itd.

Jedna ili više fascikli (fajlova, foldera) ili drugih medija za skladištenje podataka, u fizičkom ili elektronskom obliku, koje sadrže evidencije koji čine revizijsku dokumentaciju za konkretan revizijski angažman.

Vidjeti: Vrste revizijskih postupaka.

Jasno definisanje i formulisanje revizorskog problema jedan je od kompleksnijih zadataka revizije učinka. Definisani problem u društvu nije ujedno i revizorski problem. Tokom predstudije, revizorski tim treba da ustanovi korelaciju između problema u društvu i određenih nedostataka u javnom sektoru. Ukoliko se ta korelacija može uspostaviti, takvi nedostaci mogu predmet ispitivanja revizije učinka i predstavljaju revizorski problem.

Primjer: učestalost poplava ili požara može biti društveni problem. Učestalost poplava ili požara nije istovremeno i revizijski problem. Kako bi se ovaj problem opisao, potrebno je prikupiti podatke kojima se opisuje koliko često dolazi do poplava ili požara, u kojim regijama, kakvi su trendovi i promjene tokom određenog vremenskog perioda, i sl. Predmet revizije u ovom slučaju predstavljale bi aktivnosti institucija usmjerene na smanjenje rizika od poplava ili požara. Kako bi se objasnile posljedice po društvo, potrebno je prikupiti i prezentovati podatke o tome kolike su štete za poslovne i stambene objekte, objekte infrastrukture, poljoprivredno zemljište, šume, da li ima posljedica po život i zdravlje ljudi i kako se one manifestuju i slično. Na ovaj način, ističu se i motivi zbog kojih je potrebno obaviti reviziju u datoj oblasti.

Rizik da izvještaj o reviziji ili, tačnije, mišljenje ili zaključak revizora neće biti primjerni s obzirom na okolnosti predmetne revizije. U reviziji finansijskih izvještaja to je rizik da će revizor dati neodgovarajuće mišljenje kada u finansijskim izvještajima postoje materijalno pogrešni iskazi. Revizijski rizik je funkcija rizika materijalno pogrešnih iskaza i rizika neotkrivanja (detekcioni).

Rizik materijalno značajnog pogrešnog iskaza predstavlja rizik da finansijski izvještaji prije revizije sadrže materijalno značajne pogrešne iskaze, a ovaj rizik se sastoji iz dvije komponete: inherentnog i kontrolnog rizika. Tako je revizijski rizik rezultat inherentnog, kontrolnog i detekcionog rizika.

Vidjeti pod: Inherentni rizik; Kontrolni rizik; Detekcioni rizik.)

U reviziji učinka revizijski rizik se definiše kao mogućnost da revizorski nalazi, zaključci i preporuke mogu biti neprimjereni ili nepotpuni, kao rezultat faktora kao što su: nedovoljnost ili neprimjerenosti dokaza, neadekvatnost procesa revizije ili namjerni propusti ili zavaravajuće informacije zbog pogrešnog tumačenja ili prevare. Rješavanje revizijskog rizika inkorporirano je u cijeli proces i metodologiju revizije učinka, a revizor je dužan da aktivno upravlja revizijskim rizikom, kako bi se izbjeglo izvođenje netačnih ili nepotpunih revizijskih nalaza, zaključaka i preporuka, pružanje neuravnoteženih informacija ili neuspijeh da se ostvari dodata vrijednost.

Vidjeti pod: Uzorkovanje.