Pojmovnik

Računovodstvene evidencije obuhvataju evidencije o knjiženjima i podržavajuće evidencije, kao što su nalozi i zapisi elektronskog prenosa sredstava, fakture, ugovori, glavna knjiga i pomoćne knjige, evidentiranja u dnevniku, i druga usklađivanja finansijskih izvještaja koja se ne odražavaju u pomoćnim knjigama, kao i evidencije u vidu radnih papira i tabela koje se odnose na alokaciju troškova, preračunavanja, usaglašavanja i objelodanjivanja.

Računovodstvene politike su specifični principi, osnove, konvencije, pravila i prakse koje subjekt/entitet primjenjuje prilikom pripremanja i prezentacije finansijskih izvještaja. Subjekt dosljedno odabira i primjenjuje svoje računovodstvene politike za slične transakcije, druge događaje i okolnosti, osim ako određeni standard finansijskog izvještavanja (IFRS) posebno ne zahtijeva ili dozvoljava kategorizaciju stavki za koje bi mogle biti adekvatne različite politike. Ako standard zahtijeva ili dozvoljava takvu kategorizaciju, odgovarajuća računovodstvena politika se dosljedno bira i primjenjuje za svaku kategoriju. Subjekt će da mijenja računovodstvenu politiku samo ako:

(a) je ta promjena propisana nekim IFRS; ili

(b) ta promjena dovodi do toga da finansijski izvještaji pružaju pouzdane i relevantnije informacije o efektima transakcija, drugih događaja ili okolnosti na finansijsku poziciju, finansijske performanse ili tokove gotovine entiteta.

Aproksimacija novčanih iznosa u odsustvu preciznog načina mjerenja. Ovaj termin se koristi za iznos odmjeren po fer vrijednosti kada postoji neizvjesnost procjene kao i za druge iznose koji zahtijevaju procjenjivanje. Za računovodstvene procjene se koristi između ostalih MSR 540 (Revizija računovodstvenih procjena, uključujući računovodstvene procjene fer vrijednosti i povezana objelodanjivanja), a kada se taj standard koristi samo za računovodstvene procjene koje uključuju odmjeravanje po fer vrijednosti tada se koristi izraz „računovodstvene procjene fer vrijednosti“.

Nivo revizijskog uvjeravanja kojim se daje do znanja da, prema mišljenju revizora, predmet revizije u svakom bitnom pogledu jeste ili nije u skadu sa utvrđenim kriterijumima. Drugi, niži nivo uvjeravanja je ograničeno uvjeravanje.

Vidjeti pod: Angažovanje kojim se pruža razumno uvjeravanje.

Registar preporuka je izvještaj koji je Glavna služba za reviziju kreirala i učinila javno dostupnim za potrebe širokog kruga korisnika revizorskih izvještaja i informacija koje iz njih proizilaze. Registar preporuka dostupan na internet stranici www.gsr-rs.org je podijeljen u dva dijela i čine ga Registar preporuka finansijske revizije i Registar preporuka revizije učinka.

U registru preporuka finansijske revizije preporuke su navedene po abecednom/azbučnom redoslijedu naziva subjekta revizije, revidiranom periodu i rednom broju preporuke u izvještaju o reviziji. Osim navođenja tih podataka i punog teksta svake pojedine preporuke, za preporuke čije su provođenje revizori provjeravali, navodi se i tzv „status“ preporuke koji može biti: provedena, djelimično provedena, nije provedena ili nije aktuelna. Osnov za pretragu registra preporuka revizije učinka je naziv revizije učinka i godina objavljivanja, a ovaj dio kao i kod finansijske revizije sadrži i druge elemente dovoljne za kvalitetnu pretragu i kreiranje upita (revidirani periodi, broj institucija obuhvaćenih revizijom, subjekt kome je preporuka upućena, da li je dostavljen akcioni plan, što uz tekst same preporuke i utvrđeni status (provedena, nije provedena, djelimično provedena ili nije aktuelna) omogućava pretragu ali i prikaz agregiranih podataka po domenu (vrsti revizije i preporuke), po periodu revizije, po revidiranom subjektu, a za vlastite potrebi korisnici registra mogu kreirati i posebne upite.

Registar preporuka GSRJS RS doprinosi podizanju ukupnog kvaliteta revizije javnog sektora kao i pružanju nove dodatne vrijednosti za javni sektor Republike Srpske i sve zainteresovane korisnike. Registar se redovno ažurira, najmanje jednom mjesečno.

Etički zahtjevi koji su obavezujući za tim koji radi na angažovanju (revizije) i lice koje vrši kontrolni pregled kvaliteta angažovanja, a koji obuhvataju nezavisnost i druge etičke zahtjeve navedene u pravilima profesionalnog ponašanja/etičkom kodeksu koji se primjenjuje na praksu javnog računovodstva i revizije koje izdaju različita profesionalna tijela (Odbor za međunarodne računovodstvene standarde etike (IEASBA Kodeks), INTOSAI Kodeks Etike (ISSAI 130) zajedno sa lokalnim/nacionalnim zahtjevima ukoliko su restriktivniji. (Vidjeti i: Etički kodeks)

Revizijom finansijskih izvještaja, VRI utvrđuje (i o tome izdaje revizorsko mišljenje) da li finansijski izvještaji istinito i objektivno, u svim materijalno značajnim aspektima, prikazuju finansijsko stanje imovine i izvora, uspješnost poslovanja, novčane tokove i izvršenje budžeta, u skladu sa propisanim okvirom finansijskog izvještavanja. Za provođenje ove vrste revizije neophodno je poznavanje računovodstvenog okvira koji se koristi kod subjekata javnog sektora, uz poznavanje međunarodnih računovodstvenih standarda i međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja, odgovarajućih standarda za javni sektor, kao i primjenu međunarodnih standarda revizije, odnosno međunarodnih revizijskih standarda za javni sektor. Iako umnogome slično reviziji finansijskih izvještaja u privatnom sektoru, uz korištenje istih ili sličnih principa i koncepata zasnovanih na međunarodnim standardima, revizija finansijskih izvještaja u javnom sektoru ima nešto širi obuhvat po pitanju izvršenja budžeta i objelodanjivanja, odnosno uključuje i procedure, namjene i budžetska ograničenja koja nisu u tom obliku svojstvena privatnom sektoru.

Naziva se još i revizija svrsishodnosti poslovanja, revizija „Tri-E“, revizija „vrijednosti za novac“, revizija uspješnosti i sl. Prema definiciji iz Međunarodnih standarda revizije za javni sektor, revizija učinka predstavlja nezavisno, objektivno i pouzdano ispitivanje koje provodi VRI, a kojim se utvrđuje da li subjekti javnog sektora uključujući preduzeća, sisteme, projekte, programe, aktivnosti ili organizacije posluju, rade, odnosno provode (se) u skladu s principima ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti, te da li ima prostora za poboljšanja. Revizija učinka nastoji da dođe do novih informacija, analiza ili uvida te, prema potrebi, preporuka za poboljšanja.

Revizija usklađenosti je sistemski proces pribavljanja i ocjene dokaza o tome da li je određeni predmet revizije (aktivnosti, finansijske transakcije i informacije) u svim bitnim aspektima u skladu s mjerodavnim propisima koji su određeni kao kriterijumi. (Pogledati: Kriterijumi i Kriterijumi revizije usklađenosti).

Revizija usklađenosti se može odnositi na pravilnost (tj. pridržavanje službenih kriterijuma poput važećih zakona, propisa i ugovora) ili na primjerenost – poštivanje opštih principa koji se primjenjuju na dobro finansijsko upravljanje i ponašanje javnih zvaničnika. Naziva se i revizija pravilnosti poslovanja ili revizija podudarnosti.

Vidjeti pod: Dokumentacija.