A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž

Metode analize revizijskih dokaza u reviziji učinka

U predstudijskom memorandumu potrebno je navesti i metode koje će se koristiti u analizi i vrednovanju prikupljenih revizijskih dokaza. U postupku analize i vrednovanja mogu se koristiti kvantitativne i kvalitativne metode:

⦁ Metode statističke analize

⦁ Metode ekonomske analize

⦁ Metode indukcije i dedukcije

⦁ Metode analize i sinteze

⦁ Komparativne metode

⦁ Benčmarking metoda

⦁ Kauzalna metoda

⦁ Mapiranje procesa, postupaka i procedura

⦁ Metoda analize studije slučaja

⦁ SWOT analiza i

⦁ druge poznate naučno istraživačke metode.

Za podatke prikupljene u predstudiji treba odabrati metode kojima će se najbolje obezbijediti analiza prikupljenih podataka na efikasan i efektivan način.

Mišljenje revizora

Formalno izraženo mišljenje revizora o tome da li su finansijski izvještaji istinito i objektivno prezentovani, u svim bitnim (materijalno značajnim) aspektima, odnosno daju istinit i objektivan prikaz u skladu sa pravilima i propisima finansijskog izvještavanja (odnosno, primjenljivim okvirom finansijskog izvještavanja). Fraze koje se koriste za izražavanje mišljenja revizora o finansijskim izvještajim su: „daju istinit i objektivan prikaz“ ili „istinito i objektivno prikazuju“ ili „na fer način prikazuju sve bitne segmente“, što su sinonimi.

Revizija finansijskih izvještaja koja se provodi u skladu s Međunarodnim standardima revizije (MSR) i relevantnim etičkim zahtjevima omogućava revizoru da formira takvo mišljenje. Pozivanje na „finansijske izvještaje“ podrazumijeva „kompletan set finansijskih izvještaja opšte namjene“. Kao osnovu za mišljenje revizora, MSR zahtijevaju da revizor u razumnoj mjeri stekne uvjeravanje da finansijski izvještaji uzeti u cjelini, ne sadrže materijalno pogrešne iskaze bilo da je uzrok kriminalna radnja ili greška. Uvjeravanje u razumnoj mjeri predstavlja visok ali ne i apsolutan stepen uvjeravanja.

U zavisnosti od mandata revizije (u Republici Srpskoj je to definisano u čl. 18 Zakona) finansijska revizija uključuje reviziju finansijskih izvještaja i reviziju sklađenosti, te se i za usklađenost aktivnosti, finansijskih transakcija i informacija iskazanih u finansijskim izvještajima sa značajnim zakonskim i drugim propisima, takođe izražava mišljenje revizora. (Bitno je napomenuti da je u različitim zemljama na različite načine definisan mandat i okvir za reviziju usklađenosti, koja može da se provodi u kombinaciji sa revizijom finansijskih izvještaja ili zasebno ili u kombinaciji sa revizijom učinka, a u nekim jurisdikcijama vrhovna revizijska institucija ima i ovlaštenja i djelokrug slične sudskim, pa se tako i nazivaju revizorskim sudom. (O ovome više pod: Modeli organizovanja VRI).

Mišljene revizora – nemodifikovano

Mišljenje koje izražava revizor kada zaključi da su, po svim materijalno značajnim aspektima, finansijski izvještaji pripremljeni u skladu sa primjenljivim okvirom finansijskog izvještavanja. Termin koji se uobičajeno koristi za nemodifikovano mišljenje revizora je „pozitivno mišljenje“.

Mišljenje sa rezervom

Vidjeti pod: Kvalifikovano mišljenje („osim za“)

Modeli organizovanja VRI

U različitim zemljama su VRI uspostavljene, organizovane i djeluju po različitim modelima, što zavisi od ustavno-pravnog okvira, tradicije i okruženja. Najćešće se smatra da VRI pripada jednom od tri institucionalna okvira, a to su:

1) Parlamentarni (Westminsterski ili anglosaksonski model),

2) Kolegijalni ili model odbora i

3) Pravosudni ili Napoleonov model VRI.

(Detaljnije pod: Parlamentarni model VRI; Kolegijani model VRI i Pravosudni model VRI).

Modifikovano mišljenje revizora

Ukoliko revizor na osnovu pribavljenih revizijskih dokaza zaključi da finansijski izvještaji uzeti u cjelini nisu bez materijalno značajnih pogrešnih iskaza ili ako nije u mogućnosti da pribavi dovoljne adekvatne revizijske dokaze na osnovu kojih bi zaključio da finansijski izvještaji u cjelini ne sadrže materijalno značajne greške, revizor treba da modifikuje mišljenje u skladu sa zahtjevima revizijskih standarda.

Prema tome, mišljenje revizora može biti modifikovano i nemodifikovano (tzv. pozitivno mišljenje ili mišljenje bez kvalifikacija). Modifikovano mišljenje revizora je svako mišljenje koje nije „čisto“ ili pozitivno, odnosno:

⦁ kvalifikovano ili tzv. mišljenje sa rezervom (Pod: Kvalifikovano mišljenje („osim za“)),

⦁ negativno mišljenje (Pod: Negativno mišljenje) i

⦁ uzdržavajuće mišljenje tj. uzdržavanje od izražavanja mišljenja o finansijskim izvještajima i/ili o usklađenosti (Pod: Uzdržavanje od izražavanja mišljenja).

Kada revizor modifikuje mišljenje tada, pored elemenata koji su obavezni dio forme svakog mišljenja (u skladu sa ISA 700), treba da: a) izmijeni naslov odjeljka „Osnov za mišljenje“ sa odgovarajućim: „Osnov za mišljenje sa rezervom“ ili „Osnov za kvalifikovano mišljenje“, „Osnov za negativno mišljenje“, „Osnov za uzdržavanje od mišljenja“, po potrebi i b) u tom odjeljku revizorskog mišljenja opiše pitanja zbog kojih je došlo do modifikacije mišljenja. (Vidjeti i pod: Mišljenje revizora)