Glavni cilj revizije učinka je konstruktivno promovisanje ekonomičnog, efektivnog i efikasnog upravljanja. Isto tako, revizija učinka doprinosi jačanju odgovornosti i transparentnosti. To se postiže tako što se ispituje da li se odluke zakonodavnih ili izvršnih vlasti pripremaju i provode efektivno i efikasno, te da li se u korist poreskih obveznika ili građana ostvaruje najbolji omjer uloženog i dobijenog. Ovim se ne dovode u pitanje namjere i odluke zakonodavca, već se ispituje je li bilo kakvim nedostacima u zakonima i propisima ili u načinu njihovog provođenja onemogućeno postizanje utvrđenih ciljeva. U pojedinačnoj reviziji učinka, revizor postavlja jasno definisan revizorski cilj koji se odnosi na principe ekonomičnosti, efikasnosti i/ili efektivnosti i detaljno naglašava cilj koji određuje pristup angažmanu i način na koji će biti osmišljen revizije kako bi se jasno definisala pitanja na koja će se davati odgovori. Tu se može raditi i o jednostavnom opisivanju stanja, ali je vjerovatnije da će dodanu vrijednost donijeti normativni revizijski ciljevi (Da li su stvari postavljene onako kako bi trebalo?) i analitički revizijski ciljevi (Zašto stvari ne stoje onako kako bi trebalo?). (Vidjeti: Revizorska pitanja)
