Naziva se još i „rizik po prirodi stvari“ i predstavlja podložnost neke tvrdnje (odnosi se na klasu transakcija, saldo računa, objelodanjivanje ili drugu informaciju) pogrešnim iskazima koji pojedinačno ili zbirno sa drugim pogrešnim iskazima mogu biti materijalno značajni, prije razmatranja bilo koje s njima povezane kontrole.
Faktori inherentnog rizika su karakteristike događaja ili uslovi koji utiču na podložnost neke tvrdnje pogrešnom prikazivanju, a takvi faktori mogu biti kvalitativni ili kvantitativni. Kvalitativni inherentni faktori rizika obuhvataju: složenost, subjektivnost, promjenu, nesigurnost ili osjetljivost na pogrešno prikazivanje zbog pristrasnosti uprave ili drugih faktora rizika u mjeri u kojoj oni mogu imati uticaj na inherentni rizik.
