Mogućnost da zaključak revizora zasnovan na uzorku može biti različit od zaključka do koga bi se došlo da je ukupna populacija bila predmet istih postupaka revizije. Rizik uzorkovanja može dovesti do dvije vrste pogrešnih zaključaka:
a) da su kontrole efektivnije nego što jesu (u slučaju testiranja kontrola) ili da materijalno pogrešni iskazi ne postoje kada u stvari postoje (u slučaju suštinskog testiranja). Ovaj tip pogrešnog zaključka utiče na efektivnost revizije i veća je vjerovatnoća da će dovesti do neodgovarajućeg revizijskog mišljenja.
b) da su kontrole manje efektivne (kada se testiraju kontrole) ili da materijalno pogrešan iskaz postoji kada u stvari ne postoji (u slučaju suštinskog testiranja stavki). Ovaj tip pogrešnog zaključka utiče na efektivnost revizije, tako što za posljedicu ima dodatni rad revizora.
