Tokom procesa revizije, revizor može doći do osjetljivih i povjerljivih informacija. Osjetljive informacije mogu uključivati mišljenja osoblja o njihovom menadžmentu ili mišljenja o političkoj situaciji u društvu. Otkrivanje izvora takvih informacija moglo bi biti nepovoljno za one koji su dali te informacije.
U nekim situacijama, informacije neće biti moguće koristiti kao revizijske dokaze ukoliko se ne može otkriti izvor informacija. To može biti slučaj u situacijama gdje se intervjuišu konsultanti specijalisti. Isto tako moguće su i situacije gdje je izvor informacija toliko očigledan da je nemoguće zadržati anonimnost. U svim ovim situacijama revizor mora balansirati između vrijednosti za reviziju da se otkrije izvor informacija i štete koju to može prouzrokovati otkrivanjem izvora informacija. Revizor bi trebao informisati osobu koja daje informacije o tome kako će ta informacija biti iskorištena, da li će izvor informacija biti otkriven, itd.
