Imovina se priznaje kada je priliv budućih ekonomskih koristi u izvještajni entitet vjerovatan i kada imovina ima cijenu koštanja ili vrijednost koja se može pouzdano odmjeriti. Imovina se ne priznaje kada je nastao rashod za koji se smatra malo vjerovatnim da će rezultirati prilivom ekonomskih koristi u entitet nakon tekućeg obračunskog perioda. Umjesto toga, takva transakcija rezultira u priznavanju rashoda.
Obaveza se priznaje kada je vjerovatno da će odliv resursa koji sadrže ekonomske koristi biti posljedica izmirenja sadašnje obaveze i kada se iznos po kome će se izmirenje izvršiti može pouzdano odmjeriti.
Prihod se priznaje kada nastane povećanje budućih ekonomskih koristi, povezano sa povećanjem imovine ili smanjenjem obaveza, koje se mogu pouzdano odmjeriti i koje imaju dovoljan stepen izvjesnosti.
Rashodi se priznaje kada nastane smanjenje budućih ekonomskih koristi, povezano sa smanjenjem imovine ili povećanjem obaveza, i koje može pouzdano da se odmjeri. To faktički znači da se priznavanje rashoda odvija podudarno sa priznavanjem povećanja obaveza ili smanjenja imovine.
Bitno je imati u vidu da pojam budžetskih prihoda i budžetskih rashoda (definisani u Zakonu o budžetskom sistemu Republike Srpske) nije ekvivalentan pojmu prihoda i rashoda koji je definisan u Međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor i koji je relevantan za izradu finansijskog izvještaja na određenom nivou vlasti u Republici.
