Intervjuima se prikupljaju podaci kvalitativnog karaktera,odnosno putem intervjua se obezbjeđuju stavovi, mišljenja, ideje kako bi se potkrijepili dokazi pribavljeni iz drugih izvora i primjenom drugih metoda revizije. Intervju se često koristi u reviziji učinka, u svim njenim fazama a može se koristiti i za pribavljanje mišljenja o mogućnostima potencijalnih poboljšanja i potencijalnim preporukama. Kako bi se ostvario najširi mogući pogled na revizijski problem i pogled iz različitih perspektiva revizori intervijušu lica iz različitih revidiranih institucija, a u okviru jedne revidirane institucije lica na različitim pozicijama sa različitim ulogama, ovlašćenjima i odgovornostima. Intervju se može provoditi i sa licima izvan revidiranih institucija kao što su korisnici usluga, dobri poznavaoci prilika u području koje se revidira i sl.
Intervju po svojoj strukturi može biti strukturisan, polustrukturisan i nestrukturisani. Strukturisani intervju se u reviziji učinka najčešće primjenjuju u glavnoj studiji u završnoj fazi revizije kada treba dobiti konkretne podatke kojima će se dopuniti postojeće informacije i na taj način kompletirati revizijski dokazi. Strukturisani interviju podrazumijeva da su pitanja unaprijed pripremljena i da revizori znaju koji podaci su im potrebni.
Polustrukturisan intervju se u načelu primjenjuje na početku glavne studije i podrazumijeva da je veći broj pitanja unaprijed pripremljen. Nestrukturisani intervju se češće primjenjuju u predstudiji kada su potrebni širi i fleksibilniji pogledi na revizijski problem kako bi se pravilno dizajnirao i planirao dalji proces revizije – glavna studija.
Intervju se može provoditi lično u direktnoj komunikaciji tima za reviziju – revizora i intervjuisane osobe, putem telefona – telefonski intervju, putem interneta – internetski intervju i putem pošte – poštanski intervju.
